Kako razvijati sebe, svoje osjećaje i mudrost kroz kreativnost

Danas svi znamo koliko smo zasićeni različitim informacija. Sve je dostupno na televiziji, preko različitih društvenih mreža, portala… Pravila sa svih strana. Od malih nogu, od roditelja preko školskog sustava do poslovnih organizacija svi nam određuju kako se trebamo ponašati, kako razmišljati, što raditi kako bismo bili bolji, postigli bolje rezultate, više zaradili, bili prihvaćeni.

Njegovale su se i još uvijek se njeguju vještine razmišljanja, prosuđivanja i donošenja odluka racionalnim putem, njeguje se dobrobit zajednice nauštrb pojedinca, njeguje se ideja da su vanjske odrednice one ispravne, njeguje se ideja vanjskih autoriteta.

Međutim u cijelom tom sistemu izostavio se i marginalizirao jedan krucijalni dio ljudskog bića. A to su osjećaji, to je tijelo, to je intuicija, to je kreativnost, to je povjerenje u sebe. Dio koji je u suštini ljudske prirode. Danas polako, ponovno se počinje pričati o važnosti tih krucijalnih ljudskih elemenata, međutim zapravo gledano u praksi koliko se koristi u školi, u odgoju, u zdravstvu, u politici, u poslovnoj praksi – zapravo jako malo, gotovo da i ne postoji. Kreativnost se još uvije nalazi na marginama sustava – smještena u izvan nastavne aktivnosti, u slobodno vrijeme, u hobije…

Kreativnost predstavlja mentalnu snagu stvaranja novog, drugačijeg, kombiniranja različitih elemenata, spajanja nespojivog u svim područjima primjene od umjetnosti do stvarnog života i upravo je zato  osnova mentalnog zdravlja.

Intuicija predstavlja unutarnju mudrost – ona nam omogućuje trenutni uvid ili razumijevanje nečega bez racionalnog prosuđivanja informacije. U trenutku možemo saznati je li nešto dobro ili loše za nas. U trenutku, osluškujući svoje tijelo možemo osjetiti poriv prema nečemu iako ga ne razumijemo.

Intuicija uključuje složenu interakciju tijela i uma te nam šalje brzu i efikasnu informaciju koju nažalost često ne prepoznajemo ili ju nismo naučili prepoznati. Izuzetno vrijednu informaciju, evolucijski bitnu informaciju preživljavanja. Vrsta ne bi preživjela da je trebala čekati procesiranje uma i informacija da li je životinja opasna ili nije. Prirodni instinkt se razvio kako bi davao te informacije i omogućio preživljavanje. Žalosno je što smo izgubili kontakt sa tim izuzetno važnim sustavom kojeg možemo primjenjivati i u znatno sofisticiranijim situacijama, kao i u svakodnevnim situacijama. Hoću li ići na ovo predavanje? Hoću li se učlaniti u ovo društvo? Hoću li poduzeti nešto glede ove situacije ili pustiti? Želim li bolje upoznati ovu osobu?

 Ugoda tijela u nečijem prisustvu, osjećaj mira ili energičnosti u nečijem prisustvu ili nekoj aktivnosti ili na nekom mjestu govore nam da je to dobro za nas. S druge strane osjećaj iscrpljenosti, pritisak u prsima, grč u želucu, osjećaj manjka energije ili osjećaj nervoze govore nam da ova situacija, osoba ili mjesto baš i nisu najbolji izbor za nas.

Svi smo drugačiji i svatko intuiciju osjeća na drugi način. Ovo su samo neki od najtipičnijih obrazaca.

Kada govorimo o intuiciji, zapravo govorimo o tijelu i osjećajima. Zapravo govorimo o vraćanju pažnje i važnosti vlastitim osjećajima u procesiranju informacija, razmišljanju i donošenju odluka. Zapravo govorimo o vraćanju povjerenja u sebe.

Sve što smo ikad doživjeli i osjećali zapisuje se na našem tijelu i ostaje pohranjeno često na razini nesvjesnih informacija. Uobičajeno imamo pristup samo svjesnim informacijama koje su poprilično ograničene. Te s njima najčešće baratamo i iz njih formiramo svjesne slike o sebi, promišljamo i donosimo odluke. Međutim, često zaboravljamo činjenicu da smo mi mnogo više od našeg svjesnog uma i da iz nas na naše mišljenje, osjećaje i ponašanja djelu i nesvjesno pohranjene informacije zbog kojih onda često donosimo čudne izbore, ostajemo na lošim mjestima, biramo neadekvatne partnere, ponavljamo iste greške, ne osjećamo se dobro, proživljavamo razne fizičke simptome…. koji znatno utječu na kvalitetu života.

Tijelo je neiscrpan izvor informacija koje na žalost jednostavno ne koristimo. Ne znamo koristiti. Nitko nas tome nije učio. Dragocjeno drevno znanje koje se putem izgubilo.

Tijelo nije neprijatelj koji nas sputava, instrument koji se kroz godine pokvario. Tijelo je naš prijatelj, naš pomagač u osobnom razvoju, tijelo je hram naše duše.

Naš zadatak je naučiti slušati vlastito tijelo, naučiti surađivati sa tijelom, uspostaviti komunikaciju tijela i uma. Tada se kao čarolijom otvara jedna sasvim nova dimenzija funkcioniranja organizma, učimo ostvarivati svoj potencijal. Koristimo intuiciju i drevno unutarnje znanje zvano mudrost u svakodnevnom životu.

Sjećam se predavanja sa fakulteta kada smo proučavali CNS i centre u mozgu : centar za govor, za sluh, za ravnotežu, centar za kontrolu, za pamćenje, …. a najbolje od svega se sjećam centra za kreativnost – on kao takav ne postoji jer pretpostavlja se da on uključuje cijeli neokorteks i proizlazi iz komunikacije lijeve i desne hemisfere. Lijeva pretpostavlja logičko, digitalno procesiranje, a desna emocionalno-analogno, slikovito intuitivno procesiranje.

Općenito, lijeva strana hemisfere je dominantna za jezik, znanost, procesuiranje onoga što čujete i upravljanje većinom govora. Zadužena je i za logično i egzaktno matematičko računanje. Kada se morate prisjetiti neke informacije lijeva strana mozga je ta koja povlači podatak iz pamćenja. Desna hemisfera je uglavnom odgovorna za prostorno snalaženje, osjećaje, intuiciju, prepoznavanje lica i procesuiranje glazbe. Ona obavlja i neke matematičke zadatke ali samo grube procjene i usporedbe.

Desna strana mozga pomaže vizualnom razumijevanju i čini smislenim ono što vidimo. Ima ulogu u jeziku osobito u interpretiranju konteksta i tona glasa neke osobe.

Ono što čini zdravlje, ono što čini zdravo funkcioniranje i mudro donošenje odluka jest komunikacija lijeve i desne hemisfere: razuma i osjećaja, uma i tijela. Ne samo uma kao što smo često bivali učenima…. zato smatram ključnim u svakodnevne procjene i donošenje odluka uvesti dimenziju tijela i uz procesiranje svih vanjskih informacija posvetiti nekoliko trenutaka procesiranju unutarnjih informacija ( kako smo u tijelu, kako se osjećamo u svezi ovoga, što nam unutarnji glas govori, koje nam se senzacije javljaju dok o tome razmišljamo).

Kada govorimo o tijelu govorimo o osjećajima pohranjenim u tijelu i senzacijama kroz koje se oni izražavaju /manifestiraju.

Tijelo stalno ima različite senzacije i simptome, stalno nam šalje poruke. Da li ih čujemo? Jesmo li ih uopće spremni čuti? Jer one mogu naš poznati svijest uzdrmati do temelja. Kako bi se izgradio novi, adekvatniji za nas.

U mom terapijskom radu često viđam gotovo uvijek taj problem tu, neravnotežu, ne komunikaciju tijela i uma. Neki klijenti nisu uopće bili svjesni potencijala tijela i osjećaja u tom smislu, neki manjina jesu, ali nisu znali kako otvoriti taj zapušteni kanal komunikacije. Promišljanjem nije išlo. Ovdje nema druge nego davanjem prostora tijelu. Tijelu da se kreće da bude sa senzacijom da joj damo dopuštenje da izađe da ju na neki način izrazimo tijelom.

To možemo učiniti pokretom.

Na primjer: Osjećam knedlu u grlu. Stišće me. Kako me stišće, kako izgleda. Što ruke rade u tom stiskanju. Pusti ruke neka odrade pokret do kraja. Nemoj ih zaustavljat…. Ne kontroliraj, ne cenzuriraj.

Bojimo se pustiti kontrolu, a zapravo to je najbolje što možemo napraviti za nas. Prepustiti se tijelu. Mimo cenzuriranja vlastitih misli i pokreta.

Drugi način je da pokušamo nacrtati tu istu knedlu. Vidjeti kako izgleda. Što boje koje smo koristili govore o njoj. U kakvom se ambijentu nalazi na crtežu. Da joj damo glas… Što bi rekla. Što joj treba, od čega nas štiti u čemu nas sputava? Što ju pojačava, a što smanjuje.

Treći način jest da uzmemo komad gline ili plastelina i pustimo sve senzacije koje osjećamo uz tu knedlu kroz ruke u glinu. Pustimo ruke da se kreću i rade što god žele i modeliraju knedlu na način poznat samo njima.

Ono što radimo jest da koristimo tijelo kao direktan govor osjećaja i nesvjesnih poruka iz tijela. A kasnije ih pokušavamo upoznati, shvatiti i na racionalnoj razini, mada često puta to nije ni potrebno. Nevjerojatno koliko puta je zapravo dovoljno samo dati mogućnost izražavanja određenog osjećaja.

Ovakav pristup zove se art-terapija koja pretpostavlja duboki rad s emocijama.

I zato koristiti kreativnost i izražavanje ne samo za izgradnju predmeta, slika, ideja, inovacija što je naravno izuzetno važno, ali koristite ih i za izgradnju sebe. Dođite pred prazan papir uzmite bojicu, zatvorite oči i prepustite se osjećajima. Nervozni ste ili tjeskobni uzmite komad gline i plastelina i pustite svu tu energiju u njih. Ne treba vam ni znanje ni iskustvo za ovaj dio posla.

Kada sljedeći put želite nešto raditi , stvarati nemojte tražiti vanjske modele. Isprobajte napraviti nešto na svoj način. Nema pravog ni krivog samo drugačijeg. Zatvorite oči, osjetite svoje osjećaje, svoje tijelo i prepustite se svojim rukama, odvest će vas na čarobna mjesta. Dopustite se iznenaditi. Slijedite intuiciju i kada vam se čini da ju ne čujete, samo ostanite tu, u sebi, malo je sramežljiva na početku pa šapuće. Dajte joj vremena, s vremenom ćete ju čuti i osjetiti glasnije.

Postanite sami sebi svoj autoritet. Jedino vi znate što je dobro za vas i kako je nešto dobro za vas. Nemojte dozvoliti da vam nameću ni uzore niti pravila. Koristite sve dobre smjernice ali vi ste jedini koji znate što je uistinu dobro za vas. Nitko drugi ne živi u vašoj koži i nema vaša iskustva.

Jedni vi možete za sebe kreirati život dostojan vašeg života što znači slobodu i puninu doživljaja i osjećaja.

Kreativnost nije lagana jer ona ide u svim smjerovima i budi i dobro i loše u nama, ali nudi i nam mogućnost novog preslaganja, novog kombiniranja na neograničene načine.

Upravo dopuštanjem sebi te slobode da budemo s onim što nam dođe od osjećaja do kreacije omogućuje nam unutarnje čišćenje slojeva prašine i dolaska do unutarnje intuicije i mudrosti tijela. Kroz kreativan rad tijela u bilo kojem smislu izražavamo direktno sebe i jedino tako se možemo osjećati dobro u svojoj koži autentični i sigurni u sebe da iako u ovom trenutku ne znamo što ni kako, imamo povjerenje da nešto u nama, ta divlja neuništiva energija kreativnosti i mudrosti vodit će nas korak po korak naprijed, do sebe, do punijeg osjećaja življenja.

Biti sa vlastitim emocijama osjetiti ih u tijelu i pružiti im izlaz na kreativan način kroz neki vid kreativnosti korak je prema zdravlju i življenju na cjeloviti način, korak je prema življenju svojih potencijala. Isprobajte i dozvolite si vidjeti u koja prostranstva će vas odvesti.

Pozivam vas i izazivam vas. Na vama je da se odazovete.